Landscapes - Dejan Ilijić

freelander's picture

Kroz prigušeno svetlo i dim od cigarete, probijaju se tonovi klavira. Polako, tužno, gotovo stidljivo. Ako im se prepustiš, nateraće te da počneš da razmišljaš o nekim stvarima iz svog života: o svom detinjstvu, bivšoj simpatiji ili ljudima koje godinama nisi sreo. Tvoja razmišljanja prekidaće samo aplauzi nakon svake numere, ali aplauzi traju kratko, a muzika ostaje da luta po glavi još dugo pošto se koncert završi. 

Kompozicije za klavir u izvođenju Dejana Ilijića, privukle su oko pedesetak posetilaca u SKC-u. Iako na prvi pogled jednostavna, ova mistična i pomalo intrigantna muzika stvorila je osećaj usporenog vremena. Miks klasične, jazz, orijentalne i etno muzike. U mraku, siluete posetilaca su ostajale mirne i većina je sa potpunom tišinom i smirenošću pokušavala da odgonetne šta se krije iza muzike koja je dolazila iz ugla prostorije

Najavljivani video art je ipak bio dosta siromašan, i sigurno da nije mogao da isprati autentični zvuk koji su stvarale klavijature Dejana Ilijića. Na videobimu su se smenjivale slike i animacije, i daleko od toga da iste nisu bile primerene muzici, ali ipak ostaje utisak da je celokupna priča sa te strane ostala nedorečena i da je mogla da bude ispričana na mnogo bolji načun.

Taman kada su neki pomislili da će celo veče provesti u tužnim tonovima klavirskih molova, usledio je niz pesama koje su neosporno odisale balkanskim duhom. U njima su se prepoznale: Vranjanka, Hej Sloveni, pojedine makedonske izvorne pesme... Atmosfera se ubrzala, ali čak i tada osećaj mistike i „putovanja kroz prostor i vreme“ nije napuštao zamračenu salu kulturnog centra.

Ovaj performans ipak nije bio za svakoga. Neki su to pokazali napuštanjem koncerta već posle nekoliko numera, dok su drugi veselo nazdravljali i kuckali čašama, ponekad nadjačavajući  i same tonove klavira.

Oni koji su na koncert došli sa razlogom, a ne sa ciljem da „ubiju vreme“, zadovoljno su napustili Studentski kulturni centar. Na izlasku ih je sačekao svež vazduh posle kiše. Vazduh je rasterao dim cigareta i učinio da se misli malo razbistre. Možda je i učino da se poneko zapita, čemu je upravo prisustvovao.