10 February, 2009 - 23:16 — jexbex
Sredstvo razumevanja, komunikacije. Alat. Ali ja je posmatram kao biće, kao jednog svestranog stvora. Kad malo bolje analiziram, ona je zapravo stalno u nekom odnosu sa naÅ¡im mislima. Ona razume naÅ¡e misli i osećanja. Ponekad ih prećuti, a nekad predstavlja. Mogu je Äak nazvati i njihovim advokatom, jer hajde da uprostim ceo proces! Postoji , naravno, viÅ¡e varijanti.
Jedna zamisao, jedan osećaj u glavi se može motati Äesto i ponekad dugo boraviti tu jer nije spreman za nastup pred ljudima. Vlasnik te misli će je nekad staviti u fioku, nekad je potpuno zaboravi, a opet u neko doba ona postane dominanta njegovog stanja. Postane najglasnija, najjaÄa i poÄinje svoju borbu za status reÄi! Dakle, kao Å¡to je ljudima cilj da odrastu, zaposle se, stvore porodicu, tako je stanarima ljudskih glavi cilj da postanu reÄ!
Neke nikad ne uspeju. Ostanu u nekom budžaku ili bunaru punom pauÄine. Ostare i potisnu ih neke nove i mladje. Neke su naprosto toliko straÅ¡ne da ih se reÄi plaÅ¡e. A deÅ¡ava se i da ne postoji reÄ koja bi ih predstavila. One misli koje uspeju u svojoj misiji prolaze testiranje. Za neke obimnije, a za druge manje. Procenjuje se njihov znaÄaj, da li su opasne i osnovna oprema potrebna za transformaciju. Proces se nastavlja....
Razum je reÅ¡io, samovoljno ili na nagovor, nekad i na prevaru, da iz svog kaveza pusti svoje Äedo. Srce i duÅ¡a su konsenzusom ustanovile da osećanje može biti otkriveno! I tako polako.........dolazi REÄŒ! Toliko jednostavna, a pak nedefinisana struktura. Gradimo je nekad godinama, vekovima..
Njena upotreba - Å¡irok spektar. Donosi, ali može i oduzeti mnogo. Poput vajara, svi ljudi oblikuju i stvaraju reÄi. Govore. To je tako lako i prosto. PriÄati. Reći. Napisati. Vikati. Å aputati.
ReÄi daju tu moć. Ali one mogu Äesto stvoriti preokrete u životu. Posmatrajte samo svoj život! Kada bi se samo svako setio koliko puta zbog neÄega Å¡to je rekao ili mu je reÄeno, promenjen pravac življenja. Mereći njihovu težinu, pouzdanost i mnoge druge jedinice, biramo prijatelje, prepoznajemo ljubav, bivamo osvojeni ili odbijeni, zaboravljamo, odlazimo i uÄimo. UÄimo da prepoznamo onu reÄ koja će nam postati merilo. A teÅ¡ko je shvatiti granicu. Mudrost je upotrebiti je u pravo vreme. Reći je pravoj osobi. Jer Äemu je nekom pokloniti, ako nailazi na zid. Njena uloga nije dovrÅ¡ena ako je onaj koji je prima ne shvati, ne razume njeno znaÄenje. I proÄita motiv. Ona traga za toplom dobrodoÅ¡licom. I dok je ne nadje – luta. Odlazi, pokuca na vrata, i Äeka reakciju. Ako je neko prihvati, ona stavlja zastavicu na vrh, kao Å¡to rade planinari. Neko je pak odgurne u provaliju. Odbaci je bez kajanja. Nekim ljudima je potrebno uputstvo za korišćenje i primanje reÄi.
Kada bih pokuÅ¡ala da je materijalizujem i dam joj oblik i teksturu, definisala bih je kao glatku, gipku masu – sliÄnu amebi ili nekim jednoćelijskim organizmima. Boja bi joj zavisila od sunca, a oblik bi se menjao stalno. Nekad može biti kao knedla u grlu, nekad teret koji Äovek nosi, a Äesto je i nalik kamenu. Pogodi posred Äela i baci ljude na dno. A liÄi i na Å¡amar kada vas reÄi udaraju i osudjuju. Nekad je kao opijat, sliÄna muzici koja zavodi i zanosi.
Njena moć je neprocenjiva. Uspeva da razljuti, razneži, usreći, oduÅ¡evi, razoÄara, nasmeje, nauÄi i upozori!
Upotreba- beskonaÄna!