
Ali kada godine prodju, pa se malo uozbiljite i prestanete da verujete u ideale već što kazu ljudi “ u se i u svoje kljuse” nešto mi nije jasno…Neki ljudi mogu da promene pet režima i ideologija, a da ipak veruju da ce na “scenu” doći novi i ovog puta pošteni ljudi … Ja lično, ne očekujem ni od jedne vlasti da bude skroz čista , jer mislim da to nije moguće. Nažalost, poštenjacine lagano nestaju kao dinosaurusi. A ako koji preživi sigurno neće u politiku.
A narod i dalje čeka neko bolje sutra skrštenih ruku , bez inacijative pojedinca da sam nešto promeni.. Komunistički repovi se i dalje vuku, a jedno bi trebalo reći: sa Titovom smrću nestalo je i osmočasovno radno vreme, vreme kada se lagano čekala penzija … Posao sada treba tražiti a ne čekati. Tranziciju, koja je neizbežna, prate drugačije navike i neka druga „socijalna pravda“. Mnogi su je hteli, ne znajući šta u stvari žele. I sada kada su nesnadjeni i razočarani ponovo hoće nešto da menjaju. Jer lakše je stalno iznova KRETATI i optuživati druge za loš život nego li odrasti, prihvatiti odgovornost i zaista KRENUTI.
Kako sebe vidim za osam godina... Nadam se da cu biti živa i zdrava, sposobna da radim i zaradim i to je to. Nekad sam za svoje ideale mogla oko da izvadim“, jer sam se oduvek borila za stvari u koje zaista verujem.
Možda bi mnogo bolje bilo da deci koja tek stasavaju onog dana kada se objasni da nema Deda Mraza obajasne još neke stvari...Na primer, da su šanse da se nadje pošten političar i da se hleb zaradi ako se u motiku gleda iste koliko i da vas irvasi provozaju koji krug iznad krova dok sneg lagano pada ... Mada, tehnika napreduje možda uskoro irvasi i nauče da lete!