
Ako nekada naletite do Niša, a usput ste i ljubitelj Jazz-a, nije na odmet da znate pravila slušanja Jazz-a u Nišu. Ja ih takođe nisam znao, ali sam siguran da mi se ta greška u životu više neće ponoviti.
Večeras sam svratio do kafića Jazz kod Banovine, jer tamo je pevala devojka sa kojom sam išao još u muzičku. Dugo se bavi Jazz muzikom i dobro joj ide
. Svakako nešto što se ne sme propustiti.
Kad se spomene Jazz, ja imam neke asocijacije u svojoj glavi, potpuno neopravdane. Zamišljam neku dosta emancipovanu publiku koja je došla da uživa u tom zavodljivom zvuku, bez i najmanjih incidenata. Ali, avaj, kako sam tako nešto mogao da pomislim? Pa u Nišu to ne važi! U Nišu uvek važe neka "druga pravila".
Evo kratkog izvoda iz pravila:
1. Kad se pojaviš niotkuda, mrtav pijan, dođi do pevačice u sred pesme i traži da peva tvoju muzičku želju, kao da to tražiš od Seke, Jece ili Cece, na svadbi pod šatorom na nekom proplanku u sred ničega. Takođe, ako te jednom ljubazno odbiju, probaj još "50 puta" uz ponudu novčanice od 100 evra, jer zašto oni veličini kao što si ti ne bi ispoštovali želju? Jel smo na svadbi il' nismo?
2. Kada pokušavaš da "muvaš" neku devojku, a pritom si izuzetno pijan ili nadrogiran, gledaj da nadjačaš glas pevačice i benda zajedno, jer tvoje muvanje nema cenu.
...
Svakako da ovo nisu nikakva važeća pravila! Ovo su ipak samo izuzeci, ali drastični! Bilo bi apsolutno pogrešno reći da u Nišu nema ljudi koji razumeju tu muziku, što potvrđuje i Nišville, ali ovakvi pojedinci značajno kvare taj utisak. Na svu sreću, mlade ljude iz Misty Jazz Trio-a pored dobrog izvođenja izgleda krasi i veliki entuzijazam, jer pored same želje za sviranjem Jazz-a u nekom kafiću u Nišu, oni će čak probati i da edukuju nišku publiku o Jazz-u. To je jedan izuzetno zahtevan posao, barem na primeru pojedinaca koji se vode po gore opisanim "pravilima".
Odrastanje
- Savršeni marginalci -
Zaborav
Davno sam otišla i zaboravila da sam nekada ispuštala iz svog tela smeh nalik na gromoglasni, svetlucavi pad novčića u slot mašini. Odjekivao je jako, taj moj smeh i ništa ga nije moglo zaustaviti. Ljudi su se ponekad smejali samom mom smejanju a ja sam se smejala jače zbog njih. Lepi dani... Šteta je što se u mom umu pojavljuju kao obrisi, bez ukusa i boje.
Danas se ne smejem, bar ne kao pre. Gromoglasnost sam zamenila tišinom, a svetlucavi novac se isprljao. Šta se desilo? Ne znam, možda su godine učinile svoje a možda, pak, danas ne vidim stvari koje su smešne. Odlazak je verovatno ubrzao stvar. Ma otkud znam... Sve je tako konfuzno i nepovezano...
Он
Не разуме речи које говорим и не жели да види да у очима мојим обитава смех праисконски.
Псује ме, говори да сам проклета и да је сваки мој покрет погрешан.
Ћутим... јер да говорим врисак би ме угушио.

http://www.b92.net/sport/fudbal/vesti.php?yyyy=2008&mm=11&dd=14&nav_id=3...
Poklonite nas Miskovicu, samo nemojte vise da nas brukate!!!

Ova noć je postala suviše teška. Suviše hladna. Bolnička soba. Terasa. Dah se polako meša sa dimom cigarete. Vetar sa severa polako menja pravac i vraća dim pravo u lice. Od dima zasuze oči, a suze zamagljuju pogled. Beton na kojem sedim je hladan. Jezivo hladan. Nebo večeras nije moj saveznik. Sakrilo je sve zvezde. Odavno nisam video da oblaci ovako brzo prolaze nebom. Iza njih se krije mesec. Ponekad stidljivo proviri. Zatim brzo nestane. Svaki put je sve dalji i dalji. Približava se horizontu. To znaci da će uskoro jutro. Još jedan novi dan. Dvadeset sedmi po redu.

Pred vama je playlist sa intervjuima nekih od učesnika ovogodišnje Bizbuzz konferencije. Neki od sagovornika http://www.zurnalist.org/ bili su: Miloš Mileusnić (Naslovi.net), Jan Kobler (Poteza Innovation and Growth Fund), Jasna Matić (ministarka za telekomunikacije i informaciono društvo u Vladi Srbije), Rade Tričković (HTTPool), Dragan Varagić (stručnjak iz oblasti internet marketinga) i Jelena Mickić (account manager).

Šta je? Malo nam je nelagodno. Ups! Sram me bilo!
Dobro sad, ne morate odmah da se preznojavate, nije posredi savetnik Velike Ljubavnice, nego još jedna glupost Internet Naivčine...

18. oktobar, 2008. Sediste stranke
Deklaracija o pomirenju!
Pomirenje.
Ujedinjenje levice.
Posto smo Jugoslaviju izgubili, svako na svoj nacin i u svoje vreme, ne mozemo nasoj koaliciji da damo ime "Jugoslovenska levica", mada bi to bilo i te kako simbolicki. A i ne bi bilo daleko od istine. Kapacitet i kvalitet ljudi je taj nivo.
Ne mrzimo se vise. A mozda se nikada i nismo mrzeli. Koreni su nam isti...
Komunizam.
Zivela Srbija.... bez srpstva.
U Evropu... bez proslosti. NE ide nam na ruku.