IZA KULISA... Dragoslav Savić Safa

Lead: 

Neka moja dela govore o meni!”, čovek iza koga u nizu stoji preko 60 odigranih uloga, nerado priča sa novinarima o svom radu.

 

Profesionalnu karijeru počeo je u Narodnom pozorištu 1986. godine,  a 1994.  ulazi u angažman  niškog  Narodnog  pozorišta.  Igrao je u delima:  Aristofana,  Lope de Vege,  Molijera, Sterije, Ace Popovića i mnogih drugih.  Dobitnik tri nagrade za glavnu i jedne za epizodnu ulogu na susretima profesionalnih pozorišta - Joakim Vujić. Ume da nasmeje publiku ali isto tako i da rasplače. Rado gledan i još rađe slušan. Energičan, elokventan, šarmantan, duhovit, a opet tako skroman. Niškoj, a i široj publici  prepoznatljiv po ulogama u GangsterbajterimaEvropejcima, Ujka Vasi iz Gospođe Ministarke i mnogim drugim.

 

 

Po čemu ćete pamtiti 2009. Godinu?

 

- Dobro sam se osećao! I što se tiče posla i porodice... U svakom smislu. Bio sam u dobroj kondiciji. Počeo sam rekreativno da se bavim sportom. Volim da plivam. Možda zato što sam riba u horoskopu, voda me pokreće, ispira sve probleme, umor i brige. Pored plivanja idem i na kuglanje.

  


Kako biste opisali sebe?

 - Ne mogu da odgovorim na to pitanje...

 

 

Zašto? Možete li da obrazložite?

 

 

- Ne mogu da pričam o sebi u tom smislu. Moji odgovori bi bili subjektivni. U suštini sam vrlo impulsivan, to bih izdvojio. Toga se ponekad i sam bojim. Inače sam vrlo tačan  i  poverljiv. Eto to bih dodao. Ali svakako ima odstupananja, desi se i meni da zakasnim... ali retko. To je jos jedan razlog koji me primorava da izbegavam da odgovaram na takva pitanja. Uvek može da dođe do odstupanja od navedenog.

 

Šta najviše volite u svom poslu, a šta Vam najteže pada?

 

- Sebi pričinjavam zadovoljstvo glumeći. Glumim sebi za ljubav. To radim vrlo pošteno i tako i publici šaljem pozitivne vibracije. Ne zbog para ili nekih viših ciljeva.  Ne volim što u tom poslu ljudi pokazuju svoje slabosti. Umeju da zavide. To mi smeta. Ja smatram da svako od nas ima svoju posebnu boju, nijansu... Glumac je jedinstven, autentičan. I ne postoji bolji ili gori glumac. To je nešto što ne može da se izmeri. Svako će na sebi svojstven način da iznese određenu ulogu. U glumi ne bi trebalo da postoji trka. Svako je za sebe određena boja.

 

Koja Vam je omiljena uloga, a o kojoj sanjate?

 

- Teško mi je to da izdvojim. Omiljena... kad bih morao da se opredelim za jednu bila bi to uloga Žorza Dandena (od Molijera) za koju sam dobio nagradu za glavnu ulogu na susretima profesionalnih pozorišta - Joakim Vujić. Ne može čovek da sanja o jednoj ulozi. Ja sanjam o tome da napravim što veći broj uloga.

 

 

Postoji li neki ritual koji obavite pre početka predstave?

 

- U principu ne. Mada postoji nešto što bih mogao u to da svrstam, nešto što radim u cilju koncentracije. Na primer, ako igram ulogu u određenom kostimu, i sve prođe kako je planirano, ne volim da menjam kostim  prilikom sledećeg ponavljanja iste predstave. Obazirem se čak i na detalje koji se i ne vide, recimo kaiš. Ali kažem sve u cilju bolje koncentracije. Nemam ritual u klasičnom smislu.

 

Bez čega ne možete da zamislite dan?

 

-Ne vezujem se za stvari. Osećam se vrlo slobodno u tom pogledu. Više se vezujem za ljude. Mogu recimo i bez mobilnog telefona da pođem negde. I često sebe tako testiram. Namerno ga “zaboravim”.

 

U kojoj ulozi ste se najbolje pronašli?

 

- Čovek nikako ne može da se “pronađe u ulozi”. Glumac uvek pođe od: ”Kako bih ja da sam...”, bar ja tako radim. Uloga pronađe mene, a ne ja nju.  (smeh)

Ja ležim kraj uloge, a ne ona u meni.

 

Gde volite da izlazite?

 

- Idem svuda. Kafići, kafane, koncerti, promocije i sl. Ne mogu nikako da izdvojim neko mesto gde stalno svraćam. Ja volim  promene, zato menjam mesta. A i smatram da je bitno sa kim a ne gde. Možda to zvuči kao fraza, ali ja tako stvarno mislim. Dobar provod zavisi od društva.

 

Vaš životni moto?

 

 

- Biti pošten! Biti fleksibilan, prilagodljiv! Ali ne mogu da se držim te svoje devize zato sto je neće svako razumeti i protumačiti onako kako ja smatram da treba. Sve je relativno od čoveka do čoveka. S tom se devizom ne može preživeti, ali ja se eto još uvek borim. (smeh) 

I tolerancija je vrlo bitna stvar. Smatram da ljudi trebaju biti tolerantni. Jer što je više tolerancije, to je manje sukoba.

 

 


Znanje i talenat prenosi na mlade

 

Grupa talentovanih mladih glumaca amatera predstavila se niškoj publici u Narodnom pozorištu,  komadom "Audicija". Grupa je sastavljena od srednjoškolaca i studenata, a vodi je poznati niški glumac Dragoslav Savić Safa. „Audicija“ je treća u nizu predstava, a mladi glumci su se već dokazali u komadima „Zaljubljena mudrica“ i „San letnje noći“. Želja Dragoslava Savića je da ovi mladi ljudi istraju u nameri da postanu pravi glumci, a ovakve predstave su dobar početak, smatra on.