Sa vizom do 2010.

Lead: 

Prema nekim istraživanjima, skoro 70%  mladih iz Srbije, nikada nije putovalo van granica naše zemlje. Glavni razlog je loša finansijska situacija. Međutim, čak i kada se prevaziđe „novčana barijera“, ostaje veliki problem: dobijanje vize. Pošto se naša zemlja ne nalazi na beloj šengenskoj listi, odlazak u inostranstvo moguć je jedino uz odobrenu vizu zemlje domaćina.

Ako se uzmu u obzir sve okolnosti, naša zemlja bi mogla da bude uvrštena na belu šengensku listu najranije početkom 2010. godine. Neefikasna skupštinska procedura prilikom usvajanja tzv. “paketa evropskih zakona“ usporila je planove Srbije da već ove godine postigne sporazum o šengenu. Još jedna prepreka je i činjenica da je 2009. godina izborna godina u Evropskom parlamentu, koji zbog toga neće raditi uobičajenim tempom od maja do oktobra.

Naša zemlja je do sada ispunila oko dve trećine uslova kada je u pitanju zakonska normativa. Najveći deo neophodnih zakona je sa zakašnjenjem usvojen, dok su preostali u skupštinskoj proceduri. Među preostalim obavezama skupštine  izdvajaju se ratifikacija, odnosno potvrđivanje pet konvencija Saveta Evrope, kao i  usvajanje zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći i spornog zakona o diskriminaciji.

Prvi koraci vizne liberalizacije učinjeni su početkom prošle godine, kada je Srbija potpisala sporazum o viznim olakšicama. Na osnovu tog sporaza određene kategorije podnosioca prijava postale su privilegovane prilikom dobijanja viza. Sportisti, novinari, kao i osobe mlađe od dvadeset pet godina oslobođeni su plaćanja takse, dok je za ostale taksa smanjena sa 60 na 35 evra.

Bez obzira na efikasnost naše Vlade i brzinu kojom ćemo podneti zvaničnu kandidaturu za potpisivanje šengenskog sporazuma, glavna odluka ostaje na EU. Prema rečima stranih zvaničnika, Evropa se ne plaši da bi veliki broj građana Srbije mogao da ilegalno emigrira u zemlje Evropske Unije. Najveća strepnja je da Srbija ne postane tranzitna zemlja za ilegalne emigrante iz drugih zemalja. Da bi se ovaj problem predupredio neophodno je sprovesti reforme u mnogim oblastima državnog funkcionisanja. Potrebno je modernizovati granične prelaze i aerodrome, izvršiti njihovo informatičko umrežavanje, povećati zaštitu podataka, uvesti sigurnije vidove dokumenata i oformiti prihvatne centre za azil i readmisiju. Iz tog razloga četiri delegacije Evropske komisije boravile su u našoj zemlji u proteklih nekoliko meseci i njihov cilj je upravo bio provera koliko je Srbija napredovala u reformama.

Šengenski ugovor je sporazum koji su 14. juna 1985. godine potpisale Holandija, Nemačka, Luksemburg, Francuska i Belgija u gradu Šengen koji se nalazi na jugoistoku Luksemburga. Nakon potpisivanja ugovora, građani država potpisnica mogli su da prelaze granice zemalja iz ugovora ne pokazujući dokumenta na granici. Od 1985. godine do danas, više od dvadeset evropskih zemalja je pristupilo šengenskom sporazumu.

 Po izboru novog Evropskog parlamenta uslediće analiza izveštaja komisije, nakon čega će biti poznato da li je Srbija zadovoljila sve kriterijume i dobila zeleno svetlo za pristup Šengenu. Ukoliko odgovor EU bude bio negativan, naša zemlja će morati da sprovede dodatne reforme i da unapredi poštovanje donetih zakona, ali to bi značilo i višemesečno odlaganje u procesu pridruživanja.

Problem viziranja pasoša sigurno zadaje glavobolju onima koji žele da otputuju u neku od evropskih zemalja. Međutim, moglo bi se reći da isti problem održava demografsku strukturu Srbije. I pored otežanih uslova prilikom putovanja u inostranstvo, procenjuje se da je iz Srbije za proteklih dvadeset godina emigriralo oko milion stanovnika. Da je naša zemlja za to vreme bila oslobođena od viza, verovatno bi ovaj broj bio mnogo veći.

 

                                                                                                                                                      Nebojša Stojanović