Lead:
Otkačeni Rambo Amadeus i skup vrsnih muzičara koji se zovu Mutant Dance Sextet, priredili su za preko 700 Nišlija odličnu svirku sa dva bisa u bašti Banovine. Možda se tako ne čini, ali je koncert trajao skoro dva i po sata, dok publici ni to nije bilo dovoljno.
Po starom dobrom običaju koncert počinje sa sat vremena zakašnjenja, ali više niko na to i ne obraća pažnju, tako da se od starta krenulo sa dobrom zabavom i fenomenalnom svirkom. Rambo je odmah pokazao svoju virtuoznost na gitari, a ni bend nije zaostajao za njim. „Ja imam fantastične glasovnne mogućnosti, ogroman raspon kristalne boje glasa...“, „Rambo care, kupi nam cigare...“, ređale su se pesme, a bend je svirao i svirao.

Imao je Rambo svojih priča, imao je bend svojih egzibicija, tekla je muzika do improvizacije i nazad, a publika se oduševljeno njihala upijajući melodiju. Malo razveseljavanje pesmom „9 depresivaca“ a onda muzički propraćeno objašnjenje kako je Rambo zašao u ekonomiju. Na bini je postojala, kako je to Rambo nazvao, VIP loža u koju je pozvan da dođe ko želi, tako da se nekoliko ljudi iz publike popelo i zauzelo svoje mesto bitne ličnosti.
Gospodin Amadeus je blagovremeno podučio publiku koliko je 2 i 2 i koliko je jedan, a dao je i čas iz fizike. Pruženi su i lekarski saveti uz pesmu „Holesterol i Rock’n Roll“. Oduševljavajuće kombinovanje svetskih muzičkih klasika i narodne muzike u pesmi „Rastamana“ a posle još nekoliko pesama, poput „Vrijeme teče“ i „Beton“, dolazi „FAP mašina“ koja je trajala oko 15 minuta. Tokom „FAP mašine“

dostizane su granice virtuoznosti muzike, ali i uma.
„Čobane“ i publika je u transu, „Regiment po cesti gre“, „Moj skutere“, a onda se Rambo uz „Amerika i Engleska, biće zemlja proleterska“ pohvalio kako je dobio telegram od Huga Čaveza i Moamera el Gadafija. A ubrzo je odlučeno i da se svirka okončava.
Kao što to obično biva, publika, nikada zasićena, zove bend na bis koji dobija sa sve pesmom „Budala“. Bend ponovo odlučuje da završava koncert, a publika ponovo odlučuje da traži bis... Koji dobija. „Jedno te isto“, sa primesama „Džemo voli džem“ i brojnih drugih kompozicija poput Smakovog „Ulaska u harem“ i publikom koja igra kolo na bini.
Svi srećni, svi zadovoljni, lepo raspoloženi i željni još jednog bisa, koji iz poštovanja prema bendu nije tražen, napuštaju dvorište Banovine puni priče i utisaka o ekscentričnom Rambu i njegovom fascinantnom bendu.