Kako je moguće da skoro osamdesetogodiÅ¡njak svira kao deÄak. Da li je to uopÅ¡te moguće? Izgleda da jeste. Veliki broj džezera na NiÅ¡ville-u nije mogao da
DuÅ¡ko Gojkovićveruje kada je voditelj programa rekao da DuÅ¡ko Gojković ima sedamdeset i sedam godina. Taj veÄni deÄko džeza izgleda da ne planira odlazak u penziju, a niÅ¡ka publika imala je prilike da po prvi put Äuje njegova izvoÄ‘enja. Ako ste nekad bili u nedoumici oko definicije Å¡ta je to džez, prve veÄeri festivala DuÅ¡ko je svima objasnio. Originalne zvuke džeza danas je moguće Äuti samo na diskovima legendarnih Chat Baker-a i Stan Getz-a ili Miles Davis-a i Dizzy Gillespie-a, ali i na koncertu DuÅ¡ka Gojkovića koji je imao tu Äast da se druži i svira sa ovakvim muziÄkim veliÄinama. NiÅ¡lije su gledale uhom a sluÅ¡ale pogledom. Za sve Äetiri veÄeri festivala koliko je trajao, Äinilo se da je samo prve veÄeri publika sluÅ¡ala muziku bez Äavrljanja sa prijateljima, svi su samo sluÅ¡ali i pokuÅ¡avali da je razumeju.
U svakoj kompoziciji neki od instrumenata imao je svoje bravure. Internacionalni Be Bop quintet sastojao se od klavijatura, bubnjeva, kontrabasa, saksofona i trube legendarnog Gojkovića. U jednom trenutku DuÅ¡ko je najavio kompoziciju "Soul brothers" iliti "Braća po duÅ¡i", kako se u žargonu zovu ljudi koji sviraju džez. Tada, kao da su svi prisutni bili braća po duÅ¡i, braća po senzibilitetu. Bilo je neverovatno, nemoguće. NiÅ¡lije su tada izgledale kao da se svi meÄ‘usobno razumeju, kao da su dostigli neko proÄišćenje i viÅ¡i stepen tolerancije. Da ne ispadne kao da je ovo puko zapažanje samo jednog reportera, mora se postaviti pitanje kako to da se niko nije potukao, kako to da nije bilo divljaÅ¡tva? Izgleda da to nije u duÅ¡i džezerima! Izgleda da je njima neÅ¡to drugo u duÅ¡i. Melodija džeza i duboko razmiÅ¡ljanje o harmonijama i porukama koje one Å¡alju. Porukama o životu i o svetu oko nas, o tugi i sreći, o svim emocijama koje Äine jedan komplesan sklop kakav je samo jedan Äovek. U takvim situacijama, moguće je da ispred bine ne stoji obezbeÄ‘enje, jer niko umetnicima neće naÅ¡koditi. Svako sedi na svom mestu i uživa u svom džez trenutku.
Koncert Gojkovića i njegovog benda prekinuo je Ivan Blagojević. Glavni menadžer NiÅ¡ville-a ponosno je proÄitao pismo NebojÅ¡e Bradića, ministra za kulturu Republike Srbije, kojim je i zvaniÄno obelodanjeno da je DuÅ¡ko Gojković u svojoj sedamdeset i sedmoj godini života, za sve Å¡to je uÄinio za svetsku kulturnu baÅ¡tinu, dobio nacionalnu penziju od Republike Srbije i nagradu NiÅ¡ville-a za životno delo. Slavni muziÄar, iznenaÄ‘en, rekao je niÅ¡koj publici da nikada pre nije osvojio bilo kakvu nagradu u Srbiji i da mu je drago Å¡to su ga se setili.
Koncert je nastavio kompozicijom "Five in the mornin'" koju je posvetio Äuvenom Miles Davis-u sa kojim je nekada svirao.
Five in the mornin'
OÄarana publika
Nisville jubilationKompoziciju simboliÄnog imena "NiÅ¡ville Jubilation" posvetio je NiÅ¡ville-u i obeležavanju dvadesetpetogodiÅ¡njice festivala.
Veliki džez muziÄar zavrÅ¡io je nastup ispraćen stojećim ovacijama.
Ko je prisustvovao koncertu mogao je prvi a možda i poslednji put da vidi živu legendu džeza Duška Gojkovića. Ko nije bio neće ni žaliti, jer ne zna šta je propustio.
ÄorÄ‘e RadoÅ¡ević