Ako prava umetnost zaista postoji, onda je “Slika Dorijana Greja†pravo umetniÄko delo.
Jedini roman Oskara Vajlda bio je dovoljan da na pravi naÄin predstavi život i probleme engleskog plemstva krajem 19. veka. Na njegovu sreću, a zbog okrutnosti ljudske prirode, njegove reÄi vrlo lako opisuju život i izvan engleskih salona i njegovog vremena.
Samoobmana, licemerje, strah od istine, pohlepa su pojave koje su prisutne kod Äoveka i u druÅ¡tvu i 120 godina nakon Å¡to je ovaj roman prvi put izaÅ¡ao iz Å¡tamparske prese.
Ko je za to kriv: sociologija, psihologija ili umetnost koja ÄuÄi u svakom od nas? Kroz razgovor trojice prijatelja, slikara Bajzila Holvorda, Lorda Henrija i “veÄitog†momka Dorijana Greja, Oskar Vajld iznosi mnoga stanoviÅ¡ta iz ove tri nauke: sociologije, psihologije i istorije umetnosti, i o njima polemiÅ¡e.
Umetnik Bajzil ne može da stvara bez inspiracije koju mu pruža Dorijan Grej. U vremenu kada mu ovaj bez ikakvog pogovora daruje to nadahnuće Bajzil stvara “delo svog života†– portret Dorijana Greja. Ova slika, Lord Henri i knjiga koju je Lord poklonio Dorijanu, oblikovaće mladićev život. Umesto tela starice portret Dorijana Greja.
Dorijan Grej je svemoguć. On predstavlja ideal života. Živeti život punom parom, a ostati veÄito mlad. On je savrÅ¡enstvo. Ali, i savrÅ¡enstvo forme ima slabosti iznutra. Te slabosti Dorijanu ce nadomeÅ¡tavati Lord Henri. U jednom delu Dorijan kaže da je Lord Henri nepogreÅ¡iv i da će mu uvek i beskrajno verovati.
Ponekad sluÄajno, a ne retko i sa namerom Dorijan će uniÅ¡tavati živote drugih ljudi. Njemu niko ne može niÅ¡ta. Sve je na njegovoj strani, sve dok ne uniÅ¡ti samog sebe.
Igor Aćimović