Padobranstvo i lepota letenja

Lead: 
Padobranstvo! Koliko je vaše znanje o toj vazuhoplovnoj sportskoj delatnosti zasnovano na pričama starim više desetina godina, a koliko na stvarnim činjenicama? Oprema, obuka, koliko je sigurno...? Sve su ovo pitanja oko kojih imamo dilemu ili nismo dovoljno informisani.

Želja za letenjem, u poslednjem veku postala je stvarnost, neizbežna stvarnost bez koje nam svet ne bi bio tako dostupan. Najveći broj ljudi danas leti da bi premostilo velike razdaljine u kratkom vremenskom periodu. Međutim, puno je i onih koji lete iz ljubavii i zadovoljstva, ali tako nešto se može samo doživeti, ne i opisati. Shodno tome u ovom članku neće biti opisano letenje, već ćete se bar malo upoznati sa jednim od najpopularnijih aero sportova- padobranstvom (skydiving).  

Pod pojmom padobranstvo se smatraju skokovi iz svih vrsta letilica (aviona, helikoptera, balona, zmajeva,...), kod kojih se za sigurno prizemljenje koristi padobran. U posljednje vreme mogli smo videti padobrance koji skaču sa mostova, dimnjaka, solitera ili stena. Da li je i to sportsko padobranstvo? Nije, to je takozvani „BASE jumping“ (Bridge - Antenna - Span - Earth), veština izvođenja skokova sa čvrstih objekata koja ne ulazi u kategoriju vazduhoplovnih sportova. Oprema koja se koristi za „BASE“ je samo naizgled slična opremi za sportsko padobranstvo. 


POČETAK PADOBRANSTVA 

Početak padobranstva se vezuje za kraj 18. veka i francuza Andre-Jacques Garnerina. On je 1797. godine uspešno skočio iz balona. Nakon tri godine njegova supruga, Jeanne-Genevieve Garnerin, postala je prva padobranka. Prvi skok padoranom iz aviona, u letu, je izveo zapovednik američke vojske Albert Berry 1912., a prva žena koja je izvela taj poduhvat bila je Georgia Broadwick, samo godinu dana kasnije. 

 

Izum  padobrana ide u daleku prošlost. Još 852. godine je španac Armen Firman skočio s tornja u Kordobi upotrebivši pri tom opušteno platno s drvenim držačima i pretrpeo je tek manje povrede. Prema nekim spisima su padobrani postojali u Kini u dalekom 12. veku.  Tvorac padobrana bio je poznati umetnik Leonardo da Vinči koji je 1483. godine osmislio i skicirao preteču današnjeg padobrana.  Ali, prvi poznati test takve zamisli se pripisuje hrvatskom izumitelju, Faustu Vrančiću, početkom 17. veka. 

Padobranstvo se početkom 20. veka primenjivalo uglavnom u vojne svrhe. Prva vojska koja je uvela padobrane u redovnu upotrebu je bila nemačka 1918. godine,  da  bi 1951. padobranstvo zvanično postalo i sportska disciplina. 

OBUKA

 Da bi ste se bavili ovim sportom, potrebna je pre svega, u početku, jaka želja i malo hrabrosti, lekarsko uverenje i završena padobranska obuka. Potrebno je da ste punoletni ili da imate 

pismeni pristanak roditelja ukoliko imate između 16 i 18 godina. Što se tiče padobranske obuke, ona je daleko jednostavnija i kraća nego pre par decenija i u zavisnosti od načina rada već prvog dana obuke možete napraviti svoj prvi skok. Za dozvolu sportskog padobranca u našoj zemlji možete konkurisati posle 50 skokova, a do tada se podrazumeva da ste učenik i da ste praktično na obuci. Međutim, i nakon obuke, svakim narednim skokom padobranac ima priliku da nauči nešto novo. 

 

 NAJMLAĐI PADOBRANAC

Brazilac, Luan Da Silva, je najmlađi padobranac na svetu. Ima 6 godina, a prvi skok je izveo sa samo 3 godine. Njegovi, roditelji Carlos Alberto Dal Molin (44) i Marcia de Almeida (39), su instruktori padobranstva pa je učenje deteta bila prirodna stvar. 

 

OPREMA 

Kao neophodan deo opreme na prvom mestu je, svakako, padobran. U početku su se koristile okrugle kupole, kojima se veoma teško upravljalo, ponekad je čak bilo i nemoguće. Takvi padobrani još uvek nisu izbačeni iz upotrebe i koriste se uglavnom u vojne svrhe. 

U sportskom padobranstvu već duže vreme koristi se padobran nazvan „krilo“, kojim je daleko lakše upravljati i obezbeđuje veoma mekan doskok ukoliko se pravilno koristi. Svaki padobranac sa sobom nosi dva padobrana: glavni i rezervni. Rezervni padobran se koristi u slučaju otkazivanja glavnog padobrana, što se dešava veoma retko i skoro uvek je posledica lošeg pakovanja glavnog padobrana. Zbog toga se rezervni padobran pakuje veoma pažljivo i mora se prepakovati na svaka 3 meseca. Pored padobrana neophodni su sistem veza (sistem koji povezuje padobran i padobranca), ranac u koji se smešta spakovan padobran, pilot padobranče ili ručica za aktiviranje padobrana, automat, visinomer, zaštitna kaciga, zaštitne naočare (brile), kombinezon, rukavice... 

 

TANDEM SKOKOVI 

Sredinom osamdesetih godina prošlog veka napravljen je tandem padobran koji nosi dve osobe. Tandem je popularizovao padobranstvo, i za razliku od nekadašnje višenedeljne obuke, sada se za manje od jednog sata možete pripremiti za svoj prvi skok i doživeti ga u punom svetlu. Za ovakvu vrstu skoka nije vam potrebno lekarsko uverenje.   

 

„AFF“ OBUKA 

Osim klasične padobranske obuke i tandema, veoma je popularna „AFF obuka“ (Accelerated Free Fali - ubrzana obuka u slobodnom padu). Učenik od svog prvog skoka u pratnji dva instruktora doživljava duži slobodan pad. Tokom samo nekoliko skokova učenik napreduje znatno brže u odnosu na korišćenje klasične metode. Jedina mana ove obuke jeste njena cena... 

 

DISCIPLINE U PADOBRANSTVU 

Iako onima koji su samo sa zemljinog tla poslatrali padobrance ne izgleda tako, ali u poadobranstvu postoje mnoge discipline. Nakon završene obuke padobranac se može opredeliti za jednu ili više disciplina: cilj, figure, relativ, relativ work, canopy relativ work, free style, sky sufring, sky flying, canopy relativ work i tako dalje...

 

Skok na cilj je disciplina u kojoj je cilj da padobranac u skoku sa 1000 metara sleti na tačno određenu poziciju. Pozicija je određena diskom prečnika 30 cm (popularno nazvanim palačinkom), kod koga se nula nalazi u centru. Elektronskim putem meri se svako odstupanje od nule i cilj je da se u 10 skokova sakupi što manji broj odstupnih centimetara. Najvažniji deo opreme u ovoj disciplini je padobran - radi se o padobranu tipa „krilo“ koji je dizajniran tako da omogućava veoma veliku preciznost u doskoku. 

Figurativni skokovi se izvode sa visine od 2200 metara. U toku 35 sekundi slobodnog pada potrebno je izvesti 4 zaokreta i 2 salta u rasporedu koji je određen na zemlji. Zadatak je potrebno odraditi što preciznije i u što kraćem vremenskom periodu što zahteva veoma veliku brzinu u slobodnom padu. Upravo iz tog razloga koriste se glatka i uska odela i mali padobrani (zbog manje zapremine u rancu). Brzina pada pri ovim skokovima iznosi i do 300 km/h. Pobednik je padobranac koji u četiri skoka ima najkraće vreme izvođenja. Nepreciznosti se kažnjavaju dodatnim sekundama. 

Relativ skokovi su skokovi u kojima učestvuje više od jednog padobranca - cilj je povezati i napraviti formaciju i održati je određeno vreme. Svetski rekord u ovakvim skokovima postignut je na Tajlandu 2006. godine - u formaciji je učestvovalo 400 padobranaca.  

Relativ Work (RW) predstavlja namerno manevrisanje dva ili više padobranaca. Manevrisanjem padobranci izvode zadate likove, a skokovi se izvode sa visine od 3200 metara. Tim se sastoji od 2,4 ili 8 padobranaca i padobranca snimatelja. Cilj je da se u vremenu slobodnog pada izvedu svi zadati likovi koji su određeni na zemlji. Suđenje se vrši na osnovu snimka sa zemlje kao i snimka iz vazduha. 

Free Style. Padobranac u skoku sa 4000 metara izvodi niz propisanih pokreta kojima može dodavati i neke po sopstvenom nahođenju. Uz takmičara obavezan je kamerman na osnovu čijih snimaka se boduje skok. Takođe može učestvovati i više padobranaca - tada je to Sinhronizovani Free Style. 

 

Sky Surfing disciplina predstavlja letenje sa daskom. Daska otvara nove dimenzije u izvođenju figura tokom slobodnog pada. 

Sky Flying se razvio zahvaljujući posebno dizajniranom kombinezonu, takozvani wing suit. Uz pomoć ovakvog kombinezona padobranac se kreće horizontalno većom brzinom nego vertikalno, čime ujedno značajno produžava vreme slobodnog pada. 

Canopy Relativ Work (CRW). U ovoj disciplini izvode se skokovi sa 3200 metara pri čemu padobranci odmah otvaraju svoje padobrane. Padobranci namerno manevrišu svojim padobranima praveći figure. Najveća formacija do sada činila je 85 padobranaca.  

 

DA LI JE PADOBRANSTVO OPASNO? 

Opasnost je relativna. Iskače se iz aviona nekoliko kilometara iznad zemlje. Statistički, padobranstvo je vrlo siguran sport. Najveća prednost skoka padobranom u poređenju sa drugim adrenaliskim sportovima je u tome da se događa na nebu,  bez prepreka i opasnosti!

 
DA LI JE PADOBRANSTVO SIGURNO?

Padobranska oprema izdrađena po najrigoroznijim svetskim padobranskim standardima. Održavanje i pakovanje tandem padobrana obavljaju instruktori sa svetski priznatim, stručnim licencama. Rezervni padobrani se pakuju s posebnom pažnjom i prepakuju u standardnim vremenskim intervalima, kao što je već rečeno, bez obzira jesu li otvarani na skoku. Padobranstvo je potencijalno rizičan sport, kao na primer, vožnja automobila je potencijalno rizična aktivnost. Preduzimaju se sve mere da omogućimo maksimalnu sigurnost u vazduhu i dok ste na aerodromu.

I još jedno od najčešćih pitanja, onih koji se tek spremaju da izvedu svoj prvi skok, je „Hoću li se dobro provesti?“, a odgovor mnogih iskusnih padobranaca je veoma sličan. Kažu da je skakanje padobranom jedno od nesumnjivo najboljih i najuzbudljivijih iskustava. Naravno da je neuporedivo! Ali i upozoravaju da postoji velika verovatnoća da to iskustvo, u namanju ruku,  poželite da ponovite ili da postanete samostalni sportski padobranac...  

Nadam se da ću i ja uskoro moći da potvrdim njihove reči!